Kako da pravilno pohvalim svoje dijete?

Osim pažnje i ljubavi djeci su potrebni pohvala i priznanje; svejedno dolaze li od roditelja ili učitelja. Ali kako pravilno hvaliti?
 
„Super riješeno!“, „Ti si super!“ Osim pažnje i ljubavi djeci je potrebna pohvala i priznanje; svejedno dolaze li od roditelja ili učitelja. S pohvalom rastu samopouzdanje i motivacija. Kada dijete ima osjećaj da je njegov trud priznat, to pomaže u tome da motivirano radi. Ima li u tome uopće „ispravnog“ ili „pogrešnog“? Da, kod pohvale je prije svega važno da djeca dobiju pohvalu za nešto što su konkretno napravili. Nediferencirana pohvala može stoga djelovati suprotno: izazvati demotivaciju i nesigurnost. I stalno hvaljenje za svaku sitnicu može djelovati neuvjerljivo. Pripremili smo nekoliko savjeta za Vas.
 
1. Pohvalite trud svoje djece, ne rezultat
Kod Vaše pohvale stavite u prvi plan više sam trud, a ne dobiveni rezultat. Ne ide sve uvijek glatko, a greške ili loši rezultati u školi, sportu ili u igri se uvijek iznova događaju. Ali kada djeca dobe pohvalu za njihovu ustrajnost, nakon nekog razočaranja će se motiviranije početi baviti novim izazovima. U KUMONU je posebno važno da roditelji ohrabruju svoje dijete i da mu daju priznanje kako bi se održala motivacija - ne zaboravite nikada primjereno hvaliti trud i napretke svog djeteta.
 
2. Ne hvalite jednostavno svaku sitnicu
Ne biste trebali hvaliti svaki mali korak svog djeteta. Američka znanstvenica Carol Dweck sa Sveučilišta Stanford došla je do saznanja da djeca koju se prečesto hvali, više naginju nesigurnosti jer kad tad spoznaju da pohvala nije bila u potpunosti ozbiljna i da je to možda više izražavanje suosjećanja. Renne Jain je u svom blogu napisao da s previše hvaljenja možete od svog djeteta stvoriti „ovisnika o pohvali“.
 
3. Priznajte ono što je konkretno, bez općenite pohvale
„Ti si međutim vrlo dobro dijete“ ili „Ti si vrlo sportski tip“ su vrlo općenite izjave s kojima djeca ne mogu mnogo. Znanstvenik Andrei Campian sa Sveučilišta Stanford je u svom istraživanju otkrio da takvo generalno priznanje vodi više tome da su djeca nemotivirana i da se teško mogu nositi s kritikom koja je i neizbježna.  Djeca gube motivaciju jer pohvala „Ti si sportski tip“ nije u skladu s kritikom i oni misle da su uvijek i općenito sportski tipovi umjesto da se pohvala konkretno odnosi na izvrsno igranje nogometa ili balansiranje.
 
4. Ne reagira svako dijete jednako na pohvalu.
Povučena i sramežljiva djeca koja navodno žele da ih se posebno često hvali, mogu na taj način biti u stresu jer smatraju da uvijek moraju dati izvrsne rezultate. Nizozemski psiholog Eddie Brummelman sa Sveučilišta Utrecht u svom je istraživanju došao do zaključka „da pretjerana pohvala može izazvati suprotan učinak“. Istraživanje je pokazalo da se samopouzdana djeca nakon neke pohvale poletno bacaju na sljedeći zadatak čak iako je teži od prethodnog. Povučena djeca se to ne usude i nastavljaju s lakšim zadatkom. To naravno ne znači da se povučena djeca ne trebaju uopće hvaliti, ali je utoliko važnije da vodite brigu o tome da konkretno hvalite, da ne izražavate priznanje prečesto i da trud stavite više u prvi plan. Stoga je neophodno da hvalite na način koji odgovara karakteru Vašeg djeteta.